Prva stvar koju posjetitelj vidi na izložbi je predivno dotjeran, stari Fiat T-4, čija se ulaštena kestenjasto smeđa karoserija predivno presijava pod dobro usmjerenim svjetlima. U ovom je automobilu Gabriele D’Annunzio ušao u grad Rijeku, rano ujutro 12. rujna 1919. Na ostakljenoj stalaži, odmah sa strane, nalaze se D’Annunzijeve zaštitne naočale i vozački ogrtač koji je tako dobro očuvan i ispeglan da se čini kao da bi ga svaki čas mogao netko prošetati po modnoj pisti u nekoj retro-futurističkoj reviji.
Brzina. Pustolovina. Uniforme. Nalazimo se u prostoriji kojom počinje izložba “Disobbedisco”, izložba koja obilježava stotinu godina od D’Annunzijeva marša na Rijeku (ovdje navedenu talijanskim nazivom, Fiume) kojim je počela okupacija toga grada, koja je potrajala sve do siječnja 1921.
Postavljena u prostoru koji nosi naziv Il Salone degli incanti, u nekadašnjoj tršćanskoj ribljoj tržnici, izložba traje do 3. studenoga. Čini se kao da će je malo tko propustiti, s obzirom na to da su po cijeloj Rivi del mandracchio izvješene crvene reklamne, “Disobbedisco” zastave, koje namjernike vode pravo prema izložbi.
O D’Annunzijevoj šesnaestomjesečnoj vladavini Rijekom oduvijek su bila podijeljena mišljenja. S jedne strane on je bio proto-fašist, čovjek čiji je repertoar govora s uličnih balkona, uniformi i parada, oduševljeno usvojio Benito Mussolini. Drugi ga vide kao libertinca, revolucionara, čovjeka čiji je iskreni nacionalizam imao oslobađajući učinak na ljude frustrirane neučinkovitim i iskvarenim rimskim političarima.
Ova izložba u Trstu očito je bliža drugom gledištu. “Riječki pothvat nije bio fašistički čin”, kaže se u uvodnim riječima na izložbenom letku u kojemu se dalje govori da je sve to možda počelo iz nacionalističkih pobuda, ali da je okončano kao neka vrsta vježbe iz revolucionarne demokracije.