Gabriele D’Annunzio tijekom okupacije Rijeke uznastojao je u ostvarenju nove civilne liturgije koja bi se temeljila na važnosti javnih proslava. On je u Rijeci stvorio svojevrsnu svjetovnu religiju u kojoj je politika sakralizirana putem civilnih manifestacija s vlastitim obredima, obilježavanjem raznih godišnjica, okupljanjima masa i vojnom koreografijom. Bile su to političke liturgije s D’Annunzijem u svojstvu svećenika i s nacionalizmom kojem se valja klanjati namjesto Bogu. Jedan takav obred organiziran je u crkvi sv. Vida 20. siječnja 1920., kada je vojni kapelan Reginaldo Giuliani blagoslovio bodež koji je predan D’Annunziju. Članak opisuje crkvenu situaciju u Rijeci poremećenu početkom okupacije u rujnu 1919. i posljedice spomenutoga događaja blagoslova bodeža na vjerski život. Predstavnik Svete Stolice tijekom turbolentnih događaja u Rijeci 1919. i početkom 1920. čedadski je kanonik Valentino Liva. U crkvenome pogledu grad pripada senjsko-modruškome biskupu, a njegova politička vlast nastoji ga priključiti Italiji nailazeći na suprotstavljanje hrvatskoga svećenstva. Epizoda blagoslova bodeža za Gabriela D’Annunzija očituje ne samo zloporabu liturgije i kršćanskih pojmova u političke svrhe, nego i različitost stavova koje zauzimaju s jedne strane talijanski svećenici u Rijeci, a s druge apostolski vizitator Liva. Sveta Stolica povlači kapelana iz Rijeke, što će uzrokovati velike poteškoće dotadašnjem kako predstavniku Vatikana tako i župniku Ivanu Kukaniću.