Ovo je priča o jednoj običnoj, moglo bi se reći za javnost, gotovo nevidljivoj obitelji. Sve što će biti izneseno valja shvatiti kao uzgredni rezultat drugog istraživanja. Poslužilo je prelistavanje Matičnih knjiga, ali i prevrtanje starih fascikala i starih kutija. Onih za cipele što su često bivale prenamijenjene za čuvanje nekakvih slika i razglednica. Malo ih je sa datumima na poleđini, pa najčešće valja prema sadržaju procijeniti u koje su vrijeme snimljene. Da se ne pretjera, inače postoje i albumi u kojima su njihovi kreatori ostavili samo slike za koje su vjerovali da su budućim pokoljenjima važne i zanimljive.
Trgovac Anton (1845.), njegova supruga Josipa r. Ambrožič (1857.) i sestra Helena, pa njihovi sinovi Anton (1875.) i Franjo, te kćer Ivana došli su u Rijeku možda i koju godinu prije nego što je upisan njihov prvi trag u Rijeci 1901. godine. Te godine preminula je Ivana, a 1909. godine preminule su Helena i Josipa. Najstarije dijete, sin Anton (1875.) vjenčao se je 1906. godine sa Lucijom Čič (1886.). Do tada je ona radila u nedalekom susjedstvu. Služila je kod Josipa Gorupa u vili koja je sada poznata kao “Bazovica.”